Krasulje Inter Aktivno

Opsti izgled i vazne karakteristike

Obicni zec je mala plemenita i dlakava divljac, niskog lova, pripada porodici dvozubaca /leporidae/ dugouhih zivotinja, roda Lepus. Muzjak se naziva zec, zenka zecica, a mladunce zece. U povoljnim prehrambenim i drugim uvjetima stanista zec narste u duzinu od 75 - 80 centimetara. Rep mu je veoma kratak, duzine od 7- 10 cm. Visina mu se krece od 30 - 35 cm. Tjelasna masa mu iznosi od 4 - 6 kg, ovisno od stanista boravka najtezi primjerci i do 7 kg. Obicni zec, kao iostali predstavnici leporida, zubalo mu je sastavljeno od 28 zuba: u gornjoj vilici ima jedan par pravih sjekutica, jedan par parasjekutica i 12 kutnjaka, a u donjoj vilici ima 2 sjekutica i 12 kutnjaka. Kondilo - bazalna duzina lobanje varira od 82 - 92 mm. Tijelo zeca je pokriveno gustom, mehkom dlakom, cija je boja vrlo promjenjiva, ali prilagodena mjestu stanista, pa je zato tesko uocljiv. Ledna strana mu je zuckasto-smeda do zelenkaste boje. Vrhovi usiju i gornja strana repa imaju cernu boju dlake, dok donja strana trbuha i repa ima bijelu boju dlake. Zimska dlaka kod obicnog zeca je nesto duza, gusca i tamnija od ljetne dlake.Glava kod obicnog zeca je spljostena i izduzena na kojoj se sa strane nalaze veoma krupne oci. Usi su mu dosta dugacke, duze od duzine glave koje stoje uspravno. Donja usna je usjecena, a oko usta se nalaze veoma jaki "brkovi". Zadnje noge su mu znatno duze od prednjih, a sape /stopala/ su odozdo prekrivene gustom dlakom, koja mu sluzi radi hladnoce i kretanja po pokoritom snijegu. Obicni zec je vrlo plasljiva zivotinja i sluzi se bijegom u slucaju opasnosti. Obicni zec ima vrlo dobro i ostro razvijeno cula sluha i njuha /mirisa/, dok cula vida su mu slabije razvijena kod nepokretnih objekata. Oci su mu tako podesene da njima moze kontrolirati gotovo pun krug bez pomjeranje glave. Zato se desi da zec u trku naleti i udari u nepokretni predmet ili lovca kad ga tjeraju psi. Njuh mu je obicno razvijen i sluzi mu da otkrije izvor hrane, pronade seksualnog partnera i registruje neprijatelja. Nos mu je pokretljiv, a nozdrve se sire po potrebi. Cula ukusa mu je dobro razvijeno i vazno je pri selekciji hrane, a duge usi mu omogucavaju da cuje svaki sum. Pored toga, usi mu sluze za hladenje krvi, odnosno organizma.

Porijeklo i zivotni prostor

Obicni zec jedna od siroko rasprostranjenih vrsta niske divljaci. Naseljava gotovo cijelu Evropu, osim Islanda, Norveske, sjeverne Svedske i Finske, Pirnejskog poluotoka i planinskih dijelova Alpa. Kod nas u Bosni i Hercegovini obicni zec predstavlja jednu od rasprostranjenih vrsta niske divljaci. Naseljava niziska podrucija, brdsko-planinske biotope, kao i podrucija hercegovackog krsa. Susrece se na planinama cija nadmorska visina iznosi od 2000 - 4500 m.Zivotni prostor obicnog zeca su veoma razlicite zivotne zajednice: livade, polja, pasnjaci, sikare itd. U pravilu preferira suhlja i suncana stanista. Aktivan je uglavnom uvece i tokom noci do jutra. Danju boravi na nekom sklonitom mjestu, zbunju, siprazju, u omenjem udubljenju-logi, koje sam iskopa. Granice teritorije na kojoj zivi, zec obiljezava mokracom, a staze kojima se krece obiljezava /sekretom/ iz mirisnih zlijezda u usnim uglovima koji "umivanjem" nanosi na prednje sape. Oko cmara nalazi se jos jedna mirisna zlijezda. Kada zec sjedi ili se uspravi tada ostavi "pecat"svog mirisa i prisustva. Zec poznaje dobro svaki zaklon susjednog zeca i sve druge zivotinje koje zive na teritoriji na kojoj i on zivi. Obicni zec je vjeran svojoj teritoriji koja iznosi 3000 metara u krug, a za hranom zna otici i dalje. Prije nego legne u logu, zec pravi skokove u stranu, prolazi po nekoliko puta po jednom te istom tragu, sve s ciljem da ga neprijatelj ne otkrije. Zec, kada je prinuden da bjezi, ne bjezi panicno nego u odredenom pravcu u strogo utvrdenim granicama svoje teritorije. 

Nacin ishrane

Obicni zec u nacinu ishrane se prilagodio uslovima svoga stanista i hranu trazi predvece ili nocu, ako u toku noci ne napuni svoj oko 350 centimetara kubika zapremine zeludac, hrani se i tokom dana. Izbjegava jutarnju rosu, kada je mokro i vodu. U ishrani nije izbirljiv. Hrani se raznim travama, djetelinom, zeljastim biljem, kupusom, repom, keljom, mladim zitom, grahom, graskom i drugom zeljastom hranom. Zimi, u oskudici zeljastog bilja, zec guli koru mladih stabala drveca i grmlja, narocito mladih nasada voca, pa cesto pravi ogromne stete na rasadnicima mladog voca. Zanimljiva osobina izhrane je tzv. koprofagija ili cekotrofija, tj. jede vlastiti izmet koji izlazi iz slijepog crijeva. Probavni sistem zeca je s drugim slijepim crijevom u kojem se odvija fermentacija i varenje hrane pod djelovanjem bakterija koje razlazu celulozu. Produkt toga je mehka masa bogata bjelencevima koja poslije izlaska iz analognog otvora zec ponovo jede. Na taj nacin dio hrane prolazi dva puta kroz probavni sistem. To, istovremeno, omogucuje da se podmire potrebe za bjelancevima, hranjivom potrebom za izgradnju i odrzavanju organizma. Pored toga, kao rezultat fermentacije izazvane crjevnim bakterijama, ta masa bogatija je vitaminima koje usvaja organizam zeca. Zato zec dnevno pojede oko hiljadu grama hrane, pa zbog toga po cijeloj povrsini izbacuje brabonjke /oko 400 komada/, te se dobije pogresan utisak da ga ima mnogo.

Parenje i razmnozavanje

Parenje obicnog zeca otpocinje krajem januara, a zavrsava pocetkom septembra. U vrijeme parenja zeceva, noci obasjane mjesecinom su svjedoci zecijih svatova. Vode se zestoki okrsaji "boksom", skokovima i gubitkom pramenova dlake, a s vremena na vrijeme i tihim piskom. Prije se mislilo da se muzjaci bore za zenke. Najnovija istrazivanja su pokazala da se "boksom", uglavnom, bave zenke stiteci se od suvise nasrtljivih "udvaraca". Poslije toga muzjak trazi drugu zenku, sto znaci da jedan muzjak oplodi od 3 - 5 zenki. Bremenitost zecice traje od 42 - 44 dana. Od marta do oktobra zenka okoti od 3 - 4 puta, od 2 - 4 zecica, koji odmah progledaju. Zenka moze da se pari u vrijeme tjeranja bremenitosti, ta se pojava naziva superfetacija. Oplodnja jajne celije je moguce ne samo kada se zameci od tekuce bremenitosti nalaze u jednom dijelu dvoroge materice, a drugi je slobodan. Ponekad za ponovnu bremenitost kod zecice da se zenka opet pari, jer, kako je ustanovljeno, spermatozoidi koji su ostali od predhodnog parenja mogu da zive u materici jos 30 dana. Prosjecna tjelasna temperatura zecice je 39,5 stepeni Celzijusa. Poslije kocenja, zecica nahrani mlade jednom u toku 24 sata. Mlijeko zecice je veoma hranjivo i zato mladi brzo rastu. U mlijeku zecice je 24 % masnoce, 10,5 % bjelancevina, 1,8 % laktoze i 1,2 % mineralnih materija. Zecica ima tri plus dvije sise. Zecica doji mlade jednom u 24 sata, ako to radi drugi put, onda nocu. pri kocenju zecici su prosjecno teski 130 grama. Zecica pojede kosuljicu, mladi nemaju mirisa i majka im rijetko dolazi do legla da ne bi navela predatore. Majka mlade doji od 16 - 24 dana, ali vec 17-ti dan pocinju jesti i zelenu hranu. Zecici polnu zrelost postizu nakon 10 - 12 mjeseci, a potpuno odrastu sa navrsenih 15 mjeseci zivota.

Zivotni vijek

Obicni zec moze da dozivi starost od 8 - 10 godina, a u zatvorenom prostoru gdje je zasticen od prirodnih neprijatelja moze da dozivi i svoju starost i do 12 godina

Prirodni neprijatelji

Obicni zec ima veliki broj prirodnih neprijatelja/predatora/, a najcesci su: lisica, kune, vuk, macke i psi lutalice, koa i razne grabljivice od koji najopasnije su: jastrebovi, orlovi i sove. Zeca, naravno, lovi i covjek, strada od saobracaja, u poljima od velikih poplava /najvise stradaju mladi/.

Lov

Lovna sezona na obicnog zeca pocinje 1 oktobra i traje do 5 decembra.Zec je veoma cijenjena i atraktivna lovna divljac niskog lova. Po ocjeni mnogih lovnih strucnjaka zima je najtezi period u zivotu zeca. Bez obzira na svjetlu boju dlake, lahko ga uocavaju grabljivice. Visoki snjezni pokrivac mu otezava kretanje. Obicni zec kada je preplasen ili dignut sa loge u ravnici, bjezi u jednom pravcu najkracim putem do sume ili gustisa. Dok, preplasen ili dignut u sumi, bjezi tako sto stalno mjenja pravac, vraca se i presjeca liniju ranijeg puta i tako zavarava trag predatoru ili gonicu. Pri tome izvodi cuvene "kuke", tj. okrete u zdraku i mjenja pravac bjezanja. Iskusni lovci znaju za njegovo kretanje, pa ga cekaju da se vrati istim putem kojim je otisao "na ustrugu". "Slavu" plasljive zivotinje zec je dobio zato sto kod opasnosti uvjek bjezi, sto mu je priroda podarila duge zadnje noge koje mu omogucavaju da pravi skokove dva do tri metra duge i da se krece brzinom od 55 - 60 kilometara na sat. Poznati slucajevi da progonjeni zec, umorni zec, kada naleti na zeca u logi, istjera ga, legne na njegovo mjesto, a odmoreni zec nastavlja bjezati. Nije poznato da li je ovo dobrovoljno preuzimanje "stafete" u bjegu ili prisilno. Za lov na zeca je najbolje koristiti lovacko oruzije, sacmaricu, municiju 4 mm. Trofej zeca je lobanja, koza, a posebno njegov kratki rep.

Meso

Obicni zec ima veoma kvalitetno i ukusno meso, a u kulinarstvu najomiljenija su jela od zecijeg mesa koje je makano i ukusno. Do starosti do jedne godine ne treba ga stavljati u pajs, jer tada gubi od svog ukusa. Preporucuje se mladog zeca, ociscenog od utrobe, ostaviti objesenog da ostoji par dana na hladnom i vjetrovitom mjestu. Utrobu, tj. jetru, pluca i srce, najbolje bi bilo upotrebiti odmah. Meso starijeg zeca, obavezno se stavlja u pajs da ostoji par dana.

Recept

Burek od divljeg zeca /obicni zec/:

- meso od zadnjih nogu i hrbatka mladog zeca

- 2 kasike ulja

- 1 glavica crvenog luka

- nekoliko cehri bjelog luka

- bibera

- vegeta

- so

Ova pita /zeciji burek/ je poseban specijalitet kao i burek od srnetine. Moze se praviti kao i sareni burek, tj. od sjecanog zecijeg mesa /zadnje noge i hrbetak/ uz dodatak isjeckanog krompira, crvenog i bjelog luka, soli bibera i vegete,. Pitu zaliti bristrom juhom od kostiju i jos malo zapeci u pecnici.I ovaj burek je najukusniji kad se pece pod sacem.