Krasulje Inter Aktivno

Opsti izgled i vazne karakteristike

Planinski zec je mala plemenita i dlakava divljac, niskog lova, vrlo je slican obicnom zecu, pripada porodici dvozubaca /leporidae/ dugouhih zivotinja, roda Lepus. Muzjak se naziva zec, zenka zecica, a mladunce zece. U povoljnim prehrambenim i drugim uvjetima stanista zec narste u duzinu od 58 - 63 centimetara. Rep mu je veoma kratak, duzine od 5 - 8 cm. Visina mu se krece oko 30 cm. Tjelasna masa mu iznosi od 3,5 - 4 kg, ovisno od stanista boravka najtezi primjerci i do 5 kg. Planinski zec, kao i ostali predstavnici leporida, zubalo mu je sastavljeno od 28 zuba: u gornjoj vilici ima jedan par pravih sjekutica, jedan par parasjekutica i 12 kutnjaka, a u donjoj vilici ima 2 sjekutica i 12 kutnjaka. Kondilo - bazalna duzina lobanje varira od 65 - 90 mm. Tijelo planinskog zeca je pokriveno gustom, mehkom dlakom, cija je boja vrlo promjenjiva, ali prilagodena mjestu stanista, pa je zato tesko uocljiv. Ljetna dlaka mu je smede-sive boje, a zimi potpuno bijela, gusca i duza od ljetne dlake. Vrhovi usiju i gornja strana repa imaju cernu boju dlake, dok donja strana trbuha i repa ima bijelu boju dlake. U sjevernim podrucjima, gdje je stalno snijeg, boja dlake mu je stalno bijela. Glava kod planinskog zeca je vise okrugla na kojoj se sa strane nalaze veoma krupne oci. Vrat i usi su krace nego kod obicnog zeca. Donja usna je usjecena, a oko usta se nalaze veoma jaki "brkovi". Zadnje noge su mu znatno duze od prednjih, a sape /stopala/ su mu znatno sira i dlakava, koja mu sluze radi kretanja po snijegu. Planinski zec je vrlo plasljiva zivotinja i sluzi se bijegom u slucaju opasnosti. Planinski zec ima vrlo dobro i ostro razvijeno cula sluha i njuha /mirisa/, dok cula vida su mu slabije razvijena kod nepokretnih objekata. Oci su mu tako podesene da njima moze kontrolirati gotovo pun krug bez pomjeranje glave. Zato se desi da zec u trku naleti i udari u nepokretni predmet ili lovca kad ga tjeraju psi. Njuh mu je obicno razvijen i sluzi mu da otkrije izvor hrane, pronade seksualnog partnera i registruje neprijatelja. Nos mu je pokretljiv, a nozdrve se sire po potrebi. Cula ukusa mu je dobro razvijeno i vazno je pri selekciji hrane, a duge usi mu omogucavaju da cuje svaki sum. Pored toga, usi mu sluze za hladenje krvi, odnosno organizma.

Porijeklo i zivotni prostor

Planinski zec rasprostranjen je na podruciju Skandinavije, Islanda, Finske, Irske, Skotske, sjevera Engleske i Rusije, te neka podrucja Alpa. Kod nas u Bosni i Hercegovini planinski zec registrovan je na nekim visokim planinama. Sada nekih novijih podataka nejma o prisustvu ove vrste zeca. Zivotni prostor planinskog zeca su tajge, tundre, planinske visoravni i planinska podrucja cija nadmorska visina je izmedu 2500 - 3500 m. Aktivan je uglavnom uvece i tokom noci do jutra. Danju boravi na nekom sklonitom mjestu, zbunju, siprazju, a zimi u jamicama i tunelima koje sam iskopa. Granice teritorije na kojoj zivi, zec obiljezava mokracom, a staze kojima se krece obiljezava /sekretom/ iz mirisnih zlijezda u usnim uglovima koji "umivanjem" nanosi na prednje sape. Oko cmara nalazi se jos jedna mirisna zlijezda. Kada zec sjedi ili se uspravi tada ostavi "pecat" svog mirisa i prisustva. Zec poznaje dobro svaki zaklon susjednog zeca i sve druge zivotinje koje zive na teritoriji na kojoj i on zivi. Planinski zec je vjeran svojoj teritoriji koja iznosi 3000 metara u krug, a za hranom zna otici i dalje. Prije nego legne u logu, zec pravi skokove u stranu, prolazi po nekoliko puta po jednom te istom tragu, sve s ciljem da ga neprijatelj ne otkrije. Zec, kada je prinuden da bjezi, ne bjezi panicno nego u odredenom pravcu u strogo utvrdenim granicama svoje teritorije. Planinski zec zivi usamljeno samo za vrijeme parenja muzjaci se pridruzuju zenkama.

Nacin ishrane

Planinski zec u nacinu ishrane se prilagodio uslovima svoga stanista i hranu trazi predvece ili nocu, ako u toku noci ne napuni svoj oko 350 centimetara kubika zapremine zeludac, hrani se i tokom dana. U ishrani nije izbirljiv. Hrani se raznim planinskim biljkama, pupovima, mladim izbojcima i korom drveca, a zimi mu je glavna hrana mahovina i lisajevi. Zanimljiva osobina izhrane je tzv. koprofagija ili cekotrofija, tj. jede vlastiti izmet koji izlazi iz slijepog crijeva. Probavni sistem zeca je s drugim slijepim crijevom u kojem se odvija fermentacija i varenje hrane pod djelovanjem bakterija koje razlazu celulozu. Produkt toga je mehka masa bogata bjelencevima koja poslije izlaska iz analognog otvora zec ponovo jede. Na taj nacin dio hrane prolazi dva puta kroz probavni sistem. To, istovremeno, omogucuje da se podmire potrebe za bjelancevima, hranjivom potrebom za izgradnju i odrzavanju organizma. Pored toga, kao rezultat fermentacije izazvane crjevnim bakterijama, ta masa bogatija je vitaminima koje usvaja organizam zeca. Zato zec dnevno pojede oko hiljadu grama hrane, pa zbog toga po cijeloj povrsini izbacuje brabonjke oko 400 komada/, te se dobije pogresan utisak da ga ima mnogo.

Parenje i razmnozavanje

Parenje planinskog zeca otpocinje pocetkom aprila, a zavrsava krajem jula. U vrijeme parenja zeceva, noci obasjane mjesecinom su svjedoci zecijih svatova. Vode se zestoki okrsaji "boksom", skokovima i gubitkom pramenova dlake, a s vremena na vrijeme i tihim piskom. Prije se mislilo da se muzjaci bore za zenke. Najnovija istrazivanja su pokazala da se "boksom", uglavnom, bave zenke stiteci se od suvise nasrtljivih "udvaraca". Poslije toga muzjak trazi drugu zenku, sto znaci da jedan muzjak oplodi od 3 - 5 zenki. Bremenitost zecice traje od 47 - 55 dana. Od maja do avgusta zenka okoti od 2 - 3 puta, od 2 - 4 zecica, koji odmah progledaju. Zenka moze da se pari u vrijeme tjeranja bremenitosti, ta se pojava naziva superfetacija. Oplodnja jajne celije je moguce ne samo kada se zameci od tekuce bremenitosti nalaze u jednom dijelu dvoroge materice, a drugi je slobodan. Ponekad za ponovnu bremenitost kod zecice da se zenka opet pari, jer, kako je ustanovljeno, spermatozoidi koji su ostali od predhodnog parenja mogu da zive u materici jos 30 dana. Prosjecna tjelasna temperatura zecice je 39,5 stepeni Celzijusa. Poslije kocenja, zecica nahrani mlade jednom u toku 24 sata. Mlijeko zecice je veoma hranjivo i zato mladi brzo rastu. U mlijeku zecice je 24 % masnoce, 10,5 % bjelancevina, 1,8 % laktoze i 1,2 % mineralnih materija. Zecica ima tri plus dvije sise. Zecica doji mlade jednom u 24 sata, ako to radi drugi put, onda nocu. pri kocenju zecici su prosjecno teski 110 grama. Zecica pojede kosuljicu, mladi nemaju mirisa i majka im rijetko dolazi do legla da ne bi navela predatore. Majka mlade doji od 14 - 21 dana, ali vec 17-ti dan pocinju jesti i zelenu hranu. Zecici polnu zrelost postizu nakon 9 - 11 mjeseci, a potpuno odrastu sa navrsenih 15 mjeseci zivota.

Zivotni vijek

Planinski zec moze da dozivi starost od 10 - 13 godina, a u zatvorenom prostoru gdje je zasticen od prirodnih neprijatelja moze da dozivi i svoju starost i do 15 godina.

Prirodni neprijatelji

Planinski zec ima veliki broj prirodnih neprijatelja/predatora/, a najcesci su: lisica, kune, vuk, kao i razne grabljivice od koji najopasniji su: jastrebovi, orlovi i sove. Zeca, naravno, lovi i covjek, strada od saobracaja.

Lov

Lovna sezona na planinskog zeca pocinje 1 oktobra i traje do 5 decembra. Zec je veoma cijenjena i atraktivna lovna divljac niskog lova. Po ocjeni mnogih lovnih strucnjaka zima je najtezi period u zivotu zeca. Bez obzira na svjetlu boju dlake, lahko ga uocavaju grabljivice. Visoki snjezni pokrivac mu otezava kretanje. Planinski zec kada je preplasen ili dignut u sumi, bjezi tako sto stalno mjenja pravac, vraca se i presjeca liniju ranijeg puta i tako zavarava trag predatoru ili gonicu. Pri tome izvodi cuvene "kuke", tj. okrete u zdraku i mjenja pravac bjezanja. Iskusni lovci znaju za njegovo kretanje, pa ga cekaju da se vrati istim putem kojim je otisao "na ustrugu". "Slavu" plasljive zivotinje zec je dobio zato sto kod opasnosti uvjek bjezi, sto mu je priroda podarila duge zadnje noge koje mu omogucavaju da pravi skokove dva do tri metra duge i da se krece brzinom od 55 - 60 kilometara na sat. Poznati slucajevi da progonjeni zec, umorni zec, kada naleti na zeca u logi, istjera ga, legne na njegovo mjesto, a odmoreni zec nastavlja bjezati. Nije poznato da li je ovo dobrovoljno preuzimanje "stafete" u bjegu ili prisilno. Za lov na zeca je najbolje koristiti lovacko oruzije, sacmaricu, municiju 4 mm. Trofej zeca je lobanja, koza, a posebno njegov kratki rep. 

Meso

Planinski zec ima veoma kvalitetno i ukusno meso, a u kulinarstvu najomiljenija su jela od zecijeg mesa koje je makano i ukusno. Do starosti do jedne godine ne treba ga stavljati u pajs, jer tada gubi od svog ukusa. Preporucuje se mladog zeca, ociscenog od utrobe, ostaviti objesenog da ostoji par dana na hladnom i vjetrovitom mjestu. Utrobu, tj. jetru, pluca i srce, najbolje bi bilo upotrebiti odmah. Meso starijeg zeca, obavezno se stavlja u pajs da ostoji par dana.

Recept

Zecija trahana /planinski zec/:

- 1 kg mesa od vrata i prsa

- 200 grama korjenastog povrca /mrkva, persun, celer/

- 100 grama maslaca

- 100 grama paradajz-sos

- 200 grama brasna

- 2 jajeta

- so

- biber

- vegeta

- 1 limun

Iskuhati meso sa povrcem da se dobije ukusna juha. Procijediti. Meso odvojiti od kostiju i sitno isjeckati ili samljeti na masinu. Dodati brasno, pardajzov-sos, so i malo vode. Praviti mrvice tako sto se smjesa trlja prstima. Ponovo staviti juhu da provrije, usuti mesne mrvice i kuhati na laganoj vatri jos 10 minuta. Dotjerati ukus solju, mljevenim biberom, vegetom i persunovim listom.Gotovu corbu zaprziti ucvrkanim maslacem i servirati sa kriskama hljeba /pogacom/, uz kiseli kupus ili neku kiselu salatu.