Krasulje Inter Aktivno

Obicni jelen je velika, krupna, plemenita i dlakava divljac, visokog lova, jedna vrsta dvopapkara i prezivara, on je tipicni predstavnik familije Cervidae.Muzjak se naziva jelen, zenka kosuta, a mladunce jelence ili tele. U povoljnim prehrambenim i drugim uvjetima stanista muzjak /jelen/ narste u duzinu od 225 - 275 centimetara. Rep mu je dug od 15 - 25 cm. Visina mu se krece od 120 - 150 cm. Tjelasna masa kod kapitalnih primjeraka do 400 kilograma, obicno su teski od 125 - 300 kg, ovisno od stanista boravka. Zenke /kosute/ su pretezno manje i lakse od muzjaka, tezina im se krece od 70 - 140 kg, a novorodeno mladunce od 7 - 12 kg. Jelen je prezivar i zubalo joj je sastavljeno od 34 zuba: i 0/3, c 1/1, p 3/3, m 3/3. Kondilo - bazalna duzina lobanje varira od 300 - 400 mm kod muzjaka, a kod zenkih od 280 - 330 mm. Tijelo srne je vitko i njezno. Glava joj je relativno kratka i uska, na kojoj se sa strana nalaze dva veoma krupna crna oka, ispod kojeg se jedva uocava mali nabor kao ostatak zakrzljalog suzista. Usi srne su veoma dugacke i pri kraju malo zasiljene. Nos joj je zaokrugljen, usme crne sa odebljanim zvaljama.Vrat mu je dug, jak koji je obrastao nesto duzom dlakom, koja zimi izgleda poput grive. Kod ovih zivotinja noge su vitke i tanke, sa crnim siljatim papcima, koji stalno rastu ali se stalno i trose. Rogovi kod ove vrste krupne i plemenite divljaci nalaze se kod muzjaka /jelena/, koje kosuta u pravilu nema. Kod jelena rogovi mogu biti sastavljeni od vise parozaka. Na svakom rogu nalazi se desetak parozaka. Tezina rogova kod jelena varira ovisno o starosti i od ekoloskih uvjeta stanista. Kod kapitalnih primjeraka rogovi mogu dostici tezinu od 12 - 15 kg. Prvi rogovi kod muzjaka se javljaju vec nakon 10 - 12 mjeseci. Jelen rogove odbacuje krajem februara ili pocetkom marta, a novi im izrastu do kraja juna. Odbacivanje starih rogova kod mladih jelena je nesto kasnije. Odbacuju ih u maju, a novi im narastu do polovine augusta. U lovackoj terminologiji mladog jelena koji u prvoj godini ima ravne siljaste rogove , nazivaju "silas"; dvogodisnji "vilas", u trecoj "sesterac", cetvrtoj "osmerac" itd. Tjelo ove divljaci pokriveno je kratkom, ostrom i uz tijelo cvrsto prileglom dlakom, koja ljeti ima boju tamno-crvenu, a po trbuhu bjelekasta. Zimi nesto tamnija, tamno-sive boje, koja je znatno jaca i gusca od ljetne dlake. Sa obe strane na butovima ima veliku zuckasto-bijelu pjegu, obrubljenu tamnosmede-crvenom dlakom, nesto duzom od ostale. To je tzv. "ogledalo". Kosuta je iste boje kao i jelen, dok su telad crveno-smede boje i isarani sa bijelim pjegama koje se zadrzavaju do prvog jesenjeg linjanja. Dlaka se mjenja svake godine u proljece i ljeto. Obicni jelen ima mirisnu zlijezdu na korjenu repa, zenka na celu, a oba spola imaju na vanjskoj strani skocnog zgloba. Odrastao muzjak /jelen/ ima izdrazene i vidljive testise i cuperak dlake koji je neprimjetljiv, tokom zime je uocljiviji na donjoj strani trbuha oko spolnog organa koji se naziva "pinsel", a poslije trece godine duzina mu je od 2 - 5 cm, ovisno od starosti grla. U pogledu obojenosti postoje razlike varijacije; ponekad se javljaju potpuno tamne /melanicne/ kao i potpuno bijele /albino/ jedinke. Zenka /kosuta/ ima vime s cetri sise. Jelen ima vrlo dobro i ostro razvijeno cula vida, sluha i njuha /mirisa/. Oci su srazmjerno velike, iskazuju umiljatost. Njuh ima izvaredan, pa redovito koristi strujanje vjetra o cemu lovac mora strogo voditi racuna prilikom lova. Tako npr. jelen moze osjetiti covjeka na udaljenosti do 500 metara, a takoder registrovati tihe sumove na udaljenosti 300 metara.

Jelen rasprostranjen je gotavo u cijeloj Evropi, osim Islanda, Irske, sjeverne Skandinavije i Rusije, Finske, jugozapada Francuske i nekih sredozemnih otoka. Zivotni prostor jelena su prostrane bjelogoricne i mjesane sume sa sibljem, polja sa grmljem i sumskim proplancima sa dosta potoka, mocvara, barovitih mjesta gdje se moze kaljuzati, dobar je plivac. Jelen je veoma plasljiva i oprezna divljac. Stari muzjaci zive u manjim grupama od 2 - 3 ili samostalno. Mladi jeleni zivi u velikim krdima koje predvodi stara kosuta /predvodnica/, a zimi se vise malih krda jelena, okuplja u velika krda, koja predvodi mladi jelen /predvodnik/. Stari jeleni pridruzuju se kosutama u doba parenja. Jelen su aktivni u sumrak i tokom noci do predzoru, gdje jeleni izlaze na pasu na sumske cistine /proplanci/ ili livade. U toku dana borave na nekom skrovitom mjestu.

Jelen u nacinu ishrane su se prilagodila uslovima svoga stanista. Jelen je tipican prezivar. Njegov probavni trak graden je kao kod goveda. On nema zucnog mjehura, vec mu se zuc iz jetre direktno izlijeva u crijevo. Jelen pase i brsti. Hrani se liscem, pupoljcima i mladim grancicama listopadnog drveca, brsti bukvicu, jede zir, te razlicito zeljasto bilje i pase travu. Zimi se hrani kupinom, pupovima i izbojcima bjelogoricnog drveca, kao i travom koju nade kopajuci snijeg. Posebno voli zrnastu hranu: kukuruz, psenicu , jecam, zob itd. Zbog toga ponekad pravi ogrpmne stete na poljoprivrednim usjevima i mladim plantazama. Obicni jelen potrebuje dnevno oko 1,5 litara vode, ovisno od vrste hrane i godisnjeg doba, zenkama treba vise vode, cak do 4 litra dnevno. Zbog viska kalcija, a manjka natrija u zelenoj travi obavezno je postavljanje solila. Naprotiv za planiranje godisnjeg prirasta 85% kod svih polno zreli´zenki. Godisnji prosjecni utrosak kod mladih jelena iznosi: 118 % suhe materije, 159 % ukupnih bjelancevina, 117% soli i kalcija i 280 % fosfora. U vrijeme rasta rogova kod jelena potrebni su vitamini D i A, a zajedno sa vitaminom C predstavljaju preduslov za dobro koristenje mineralnih materija od kojih se grade rogovi. Osim vitamina za pravilan razvoj jelenske divljaci neophodni su: kobalt, mangan, bakar, jod i zeljezo. Izmet kod jelena dosta je slican izmetu domacih krava.

Za vrijeme parenja jelen se oglasavaju "pivkanjem", a kada se uznemire ili osjeti opasnost vrlo prodornim "baukanjem". Parenje otpocinje pocetkom septembra, a u planinskim krajevima krajem augusta, a traje pet do sest sedmica. U vrijeme parenja jeleni se oglasavaju "rikom" i vode medusobno zestoke okrsaje /na zivot i smrt/, pa se cesto ove borbe zavrsavaju tragicno po slabijeg. Jelen je poligami muzjak, sposoban za rasplod nakon jedne ipol godine, ali muzjaci efektivno sudjeluju u parenju nakon navrsenih dvije ili tri godine zivota. Sto znaci da jedan muzjak okupi vise zenki u krdo i sa njima se pari. Za vrijeme parenja jeleni su veoma razdrazljivi, cudno se ponasaju, nedovoljno uzimaju hranu, pa u vecim slucajevima znatno omrsave. Zenka spolnu zrelost stice poslije jedne i pol godine. Gravidnost kosute traje od 230 - 240 dana. U maju ili junu kosuta oteli jedno rijede dvoje mladih, koji su sposobni odmah po rodenju da slijede svoju majku, sisu je od 3 - 4 mjeseca. Potpuno se osamostaljuju nakon 9 - 12 mjeseci, a poslije toga perioda ostaju uz majku do 15 mjeseci starosti kada postaju polno zreli. Raspoznavanje spolova kod teladi je u prvim mjesecima zivot gotovo nemoguce.

Obicni jelen najcesce zivi od 12 - 15 godina, ponekad i do 20 godina. Starost kod obicnog jelena se moze utvrditi po rogovima.

Obicni jelen ima veliki broj prirodnih neprijatelja, u planinskim podrucjima neprijatelj jelena je vuk, osobito zimi kada su veliki mrazevi i dubok snijeg. Takoder je opasan i ris, posebno za mlade i kosutu. Ponekad i lisica uspije savladati mladu telad, narocito ako u blizini nema kosute. U niziskim podrucjima jeleni cesto stradaju od poplava, kao i od pasa skitalica koji cesto naprave pravi pokolj medu kosutama za vrijeme velike zime.

Lovna sezona na obicnog jelena pocinje 15. septembra i traje do 5. decembra u onim krajevima gdje ga ima. Na ovu vrstu divljaci lov se vrsi cekanjem ili imitiranjem kosute koja se oglasava mikanjem. Obicni jelen je veoma cijenjena i atraktivna lovna divljac visokog lova, posebno za starije lovce. Za ovaj lov je najbolje koristiti lovacko oruzije, kalibra 8 x 68 S ili 8 x 57 JS najveca dopustena daljina za odstrel je 100 metara. Trofej kod jelena predstavljaju rogovi koji se istovremeno smatraju jednim najvrednijim trofejom uopste.

Meso

Jelen ima veoma ukusno i kvalitetno meso koje je jako cijenjeno, a posebno kod mladih primjeraka, kod mnogih lovaca koji ga love i koriste u svome kulinarstvu kao delikatesu.

- jedan but od jelena lopatara

- so

- 100 grama masnog suhog mesa

- 1 dl ulja ili

- 100 grama maslaca

- lovorov list

- 2 glavice crvenog luka

- korjenasto povrce

- 2 dl vina

- 1,5 dl vode

- 200 grama povlake

But se opere, poskida sva kozica, polozi u lim za pecenje, zajedno sa korijenastim povrcem i lovorovim liscem. Predhodno but gusto nabosti stapicem suhog mesa. Preliti ga vrelom masnocom i staviti ga u zagrijanu pecnicu da se pece poklopljen tri sata. Cesto prelijevati mjesavinom vode i vina. Pred kraj pecenje preliti povlakom. Peceni but izrezati na lijepe komade, a sok od pecenja propasirati i dobiveni umak preliti po pecenju. Servirati peceno meso sa crnim somunom potkuhanim na kvascu i nekom zeljenom salatom.