Međunarodni
dan žena se obilježava 8. marta svake godine. Tog dana se slave
ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnika ženskog spola.
Prvi Dan žena je obilježen 28. februara 1909. u SAD deklaracijom koju
je donijela Socijalistička partija Amerike. Između ostalih važnih
historijskih događaja, njime se obilježava i požar u fabrici Triangle
Shirtwaist u New Yorku 1911. godine kada je poginulo preko 140 žena.
Ideja da se obilježava međunarodni dan žena se prvi
put pojavila početkom 20. vijeka u doba brze industrijalizacije i
ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših
radnih uslova. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. marta 1857. u New Yorku. Tekstilne radnice su protestirale zbog loših radnih uslova i niskih plaća. Demonstracije je rastjerala policija. Te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije.
Još jednom Brisel je bh. vlastodršcima, a posebno premijeru manjeg entiteta Miloradu Dodiku, uputio jasnu poruku - od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanjunema ništa ukoliko do 30. septembra ne bude završena priča o reformi policije u BiH.
Ali, to uopće ne pogađa glavne kočničare, jer je njima na prvom mjestu predizborna kampanja i što bolji izborni rezultat. Tek tamo negdje na kraju popisa su im momci u plavom koji rade u neizvjesnosti jer ne znaju kolika će im biti plaća, hoće li ostati bez posla i, naravno, građani koji, bez obzira na to u kojem dijelu BiH živjeli, hoće da se osjećaju sigurnima dok ih čuva njihova policija.
Dodik i njegovi politički drugovi, nakon što je vojska prešla u nadležnost države BiH, ukidanje entitetskog MUP-a vide kao direktni udar na "državnost RS" dobivenu u Dejtonu. I ne samo to, već i što je njima još važnije, kao potpuno oduzimanje političke kontrole nad policijom koja je svih ovih godina bila intenzivnija nego što je to uobičajeno u demokratskim zemljama.
Stvari posložene logički izgledaju ovako: organiziranija policija je i funkcionalnija, funkcionalnija policija bolje radi na terenu i može se stoički nositi s organiziranim kriminalom i korupcijom.
I sada dolazimo do ključne stvari. Nije li upravo "socijaldemokrata iz Laktaša" najgrlatiji u borbi protiv kriminala? Koliko su iskrene njegove namjere kada obećava građanima blagostanje, ponajbolje govore izjave koje je davao u vrijeme prvog mandata, 1998. godine. Identične onima danas.
Da mu je zaista cilj raščistiti s ovdašnjim kriminalcima, ne bi se zasigurno protivio reformi policije kakvu traži Evropa. No, njemu treba entitetska policija pod apsolutnom kontrolom kako bi se on, a što su činili i njegovi prethodnici, obračunavao s političkim neistomišljenicima zarad ličnih, a ne interesa onih koji glasaju za njega. Na žalost i nesreću svih nas.
Jer, za razliku od njega, "obični smrtnici" ne mogu sjesti u avion pa trknuti do Njemačke da odgledaju utakmicu. Njima trebaju mjeseci čekanja u redu ispred ambasada. A da imamo reformisanu policiju, što on koči, i mi bismo išli na utakmicu u neki od evropskih gradova.