Krasulje Inter Aktivno

Lov je prvo i najstarije zanimanje covjeka i on za svoj opstanak u mnogome treba da zahvali "prirodi, divljaci i lovu". Dakle, loviste predstavljaju lovni predjeli i divljac u njima, a posmatramo ih kao prirodnu tvorevinu s neprekidnim procesom proizvodnje u kojoj divljac zivi i rada novu divljac. Lov je sporska i strucna djelatnost lovaca koja mora biti u funkciji zastite covjekove okoline, jer se lovom iz lovista odstranjuju bolesne, zaostale ili prekobrojne jedinke, sto treba da doprinosi uskladivanju omjera spolova u prirodi. Lovni predjeli i divljac su jedinstveni prirodni resursi, koji se mijenjaju sadrzajno od vremena do vremena i od mjesta do mjesta. Covjek ih iskoristava za svoj bolji zivot i svoju egzistenciju. Jedno od prvih iskoristavanje prirode bio je upravo lov. Iz historije znamo da su ljudi uvijek cijenili divljac; - prvo kao izvor egzistencije, - drugo, uz privredni znacaj kao sport i rekreaciju.

Priroda sa svim svojim sastavnim dijelovima; biljnim i zivotinjskim svijetom, zdrakom, vodom i ljepotama, sredina je u kojoj obitava divljac. Tako su sve sume i sikare, pasnjaci, livade, njive pod poljoprivrednim kulturama i drugim lovnimpredjelima, bez obzira na njihovog sadasnjeg vlasnika u funkciji lovnog gazdovanja korisnika lovista (lovacka drustava - sekcije). Taj prostor i divljac nije vlasnistvo samo ove vec i svih generacija koje slijede.

Da bi divljac mogla zivjeti u nekom lovistu i uspjesno se razmnozavati, mora imati osiguranu prirodnu prehranu u dovoljnim kolicinama tokom cijele godine. U kasnu jesen, preko zime i u rano proljece, kada u prirodi vlada nestasica hrane, za divljac se mora osigurati dodatne kilicine hrane. To je zadatak svih nas lovaca.

Dok puske miruju zavrsetkom lovne sezone, od 1. marta do 15. juna istinski lovci koji vole prirodu i lov, koji krecu u akcije usmjerene na zastitu i uzgoj divljaci. U ovom periodu najveci broj divljaci izvodi svoje mlade na svijet, a kojima je zastita i pomoc sigurno najpotrebnija, kad se susrecu sa svim brutalnostima vanjskog svijeta.

Lovce obicno smatramo ljubiteljima i zastitnicima prirode i divljaci, no mnogim lovcima lov ne znaci isto. Mnogim lovcima lov je (sport i rekreacija) izlazak u prirodu, druzenje, a na prvom mjestu uzgoj i zastita divljaci, dok za druge druge lov predstavlja natjecanje u lovistu; - koce vise i bolje iznjeti (napuniti rusak) iz njega, a da se pritom ne biraju sredstva i nacin lova. Mnogi lovci se pitaju zasto su nam lovista sitomasna. Odgovor je jednostavan, siromasno loviste je krivica nas lovaca. Dok jedan dio lovaca maksimalne napore i pokusava da popravi stanje u

lovistu, stiti i ono malo divljaci sto je ostalo, pogotovo plemenite, drugi to koriste, i ne biraju sredstva i nacine lova, loveci i lovnim i nelovnim danima, utrkuju se ko ce postici veci uspjeh i ko ce imati vecu korist od lova (pun ranac), gdje obicno strada plemenita divljac.

"Nazalost", to se moze napisati u jednoj recenici; "Nepostivanje kodeksa o lovu i divljaci"