Krasulje Inter Aktivno

Nije rijedak slučaj da zbog nepravilnog nošenja i rukovanja puškom lovac rani svog druga i time prouzrokuje nesreću koja ga sramno žigoše (kosta) za sva vremena. I samo sjećanje na nemili dogadaj vječita je griža savjest, a posljedica je obično: nikad više u lov! Nisu rijetki slučajevi da lovac svojom krivicom ostane bez ruke ili noge, pa i da pogine, no, pored svega toga, kod nas je ustaljen običaj nositi pušku vodoravno, sa cijevima okrenutim naprijed i držati je punom šakom za otvor ili puniti pušku odmah po polasku iz kuće, a isprazniti je tek po povratku kući ili što je još opasnije, držati je kod kuće punu. Svaki lovac treba da zna da pušku treba uvijek nositi tako da su cijevi okrenute prema zemlji ili nebu, jer će samo na taj način osigurati drugove i ostala lica koja se kreću u njegovoj blizini od nesretnih slučajeva. Kod polaska u lov, bilo to pješke, kolima, automobilom ili željeznicom, pušku treba uvijek nositi praznu. Tako i kod povrataka iz lova. Kod kuće se puška uvijek drži prazna. U lovištu se puške pune neposredno prije početka lova. Kod punjenja i zatvaranja cijevi treba da su uvijek okrenute naniže ili naviše, jer se dešava da igle u glavi puške ne stoje uvučene u svom ležištu nego vire, pa kada se puška zatvori, igla zakači za kapslu i tako izazove eksploziju. Ovakvi slučajevi vrlo su opasni. I kod nošenja pune puške u lovištu treba uvijek okrenuti cijev prema zemlji ili nebu, jer kod trčanja, preskakivanja ograda, provlačenja kroz žbunje i šikaru, može se posrnuti ili grana zapeti za okidač i tako izazvati pucanj od koga može stradati lovac, a i lovac u čijim se rukama puška nalazi. Preporučuje se da i kod nošenja prazne puške cijevi okrenu prema zemlji ili nebu, jer će se tako mladi lovac naučiti da pušku uvijek nosi pravilno i oprezno. Kod gadanja divljači treba pucati samo u sigurnom pravcu, u onom u kome nema nikoga osim divljači na koju se puca. Stoji li neko po strani toga pravca, lovac treba da procijeni može li dotičnog ugroziti odbijanje kugle ili sačme, prema tome treba da prvo odluči. Kada se lovački pas nalazi u neposrednoj blizini divljači koju goni, ne valja pucati, jer se lako može raniti ili ubiti pas, što je najčešća sramota za lovca. Kod nišanjenja i okidanja lovac treba da bude uvijek priseban, hladnokrvan, jer njegova nesmotrenost ne smije nikada ugroziti život druga ili neke druge osobe koja se zatekne u blizini pravca pucanja. Mnogo je bolje propustiti divljač nego pucanjem izazvati ma i najmanju neugodnost kod drugova. Kod pucanja na ptice koje nisko lete, kao prepelice, jarebice, šljuke i slično, treba biti vrlo oprezan i paziti da u tom pravcu, iza žbuna, možda ne stoji susjedni lovac koji bi mogao stradati. Kod kraćih sastanaka lovaca u lovištu radi dogovora, kraćeg odmora, mijenjanja terena, treba uvijek puške otvoriti (prelomiti) i sa otvorenom puškom doći u društvo. Na sastanku u lovištu radi zajedničkog doručka ili ručka treba puške uvijek isprazniti. Ne smije se nikada dozvoliti da se lovci sastaju sa punim puškama, a pogotavo ne da ih pune prislanjaju uz stablo ili višaju na granu stabla, ogradu, stijenu i slično, jer tako prislonjena puška može pasti, pad izazvati udarac igle o kapislu i pucanj od koga mogu drugi stradati.

"Lovački list - novembar/decembar 1946. godine"

Budi prvi sa komentarem

Samo regristrovani mogu pisati komentare.
Molim uloguj se ili regristruj se.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved