| Mrki Medvjed |
|
|
|
| Napisao Eniz | ||||
| Nedjelja, 04 Februar 2007 | ||||
|
(Ursus arctos bosniensis - Brown Bear; Grizzly Bear; Björn)
Opšti izgled i važne karakteristike Mrki medvjed je najkrupnija dlakava divljač, predstavnik mesojeda roda Ursus, pripada porodici /Ursidae/. Muzjak se naziva medvjed, zenka medvjedica, a mladunce mece. To je snažan, nabijen, sisavac. Tijelo mu je masivno, a glava ovalna i krupna. Ima relativno male i zaokrugljene uši, oči su sitne. Noge su mu relativno kratke i snažne sa velikim plantigradnim tabanima (šapama) i jakim kandžama. Dužina šapa se kreće od 18 do 25 cm. Hoda punim stopalima, baš kao i čovjek. Može se uspraviti na stražnje noge, i tako ostati poduže vrijeme. Naraste u dužinu do 230 i u visinu do 130 cm. Tijelo mu završava malim repom od 6 - 10 centimetara. Većina Mrkih medvjeda ima primjetnu grbu na leđima. Gusto krzno mu je srednje dužine (zimi do 10 centimetara). Mrki medvjed ima 42 zuba, koji su više prilagodeni uslovima biljne prehrane; zubna formula je: i 3/3, c 1/1, p 4/4, m 2/3 = 42. Očnjaci su mu dobro razvijeni. Kondilo - bazalna dužina lobanje se kreće od 288 - 337 mm. Tijelo medvjeda pokriveno je dugom kudravom dlakom čija je boja dosta varijabilna, ovisno od uslova sredine, godišnjeg doba, a također i od starosti jedinke. U osnovi preovladava tamno-smeđa, mrka do potpuno tamnih nijansi. Mladi primjerci na vratu imaju poveliku bijelu polumjesečastu mrlju, koja se kod nekih jedinkih zadrži čitavog života. Medvjed je vrlo plašljiva životinja. Pred čovjekom se sklanja, ali se ranjen žestoko brani i napada. Dobro su mu razvijana čula vida, mirisa i sluha. Mrki medvjed dobro trči, pliva i dobro se penje.
Porijeklo i životni prostor Mrki medvjed je široko rasprostranjen, ali mu je areal diskontinuiran. živi u Europi; - Bosna i Hercegovina, Španjolska, Italija, Austrija, Slovenija, Hrvatska, široka područija Rusije, Skandinavija - Finska. Azija - Sibir, Japanski otok Hokaido, Indija, Tibet. Sjeverna amerika - Kanada, Aljaska, mali broj u ostalim SAD (sjeverozapad), Meksiko (mali broj). Na ovako golemom, geografski i ekoloski heterogenom područiju populacija mrkog medvjeda diferencirana je u više geografskih podvrsta. Do sada su, prema podacima kompetentne literature, opisane sljedeće podvrste mrkog medvjeda: eurosibirski medvjed (Ursus arctos arctos), bosanski medvjed (Ursus arctos bosniensis), grizli (Ursus arctos horribilis), istocnosibirski-jenisejski medvjed (Ursus arctos yeniseensis), kavkaski medvjed (Ursus arctos meridionalis), siriski medvjed (Ursus arctos isabellinus), usuriski medvjed (Ursus arctos lasiotos), tibetanski medvjed (Ursus arctos pruniosus) i kodijak (Ursus arctos niddendorffi). Brojnost populacije mrkog medvjeda je mala i zbog toga se nalazi na listi ugroženih sisarskih vrsta. Procjenjuje se da je bosanskohercegovacka populacija medvjeda jedna od najbrojnijih. Zivotni prostor mrkog medvjeda su velike i guste mješovite šume u planinskim predjelima. Izbjegava naseljena mjesta. živi usamljeno i samo za vrijeme parenja mužjak se pridružuje ženki. Mrki medvjed je aktivan u sumrak i noću. Medvjedi u pravilu spavaju zimski san, ali se za njih ne može reći da su pravi prezimari, s obzirom da su mnoge jedinke aktivne u toku čitave zime, posebno ako su zime blage. Potkraj jeseni (ugojeni) medvjedi pronalaze neko skrovito mjesto (pećinu, naslagu drveća i granja i sl.), gdje se smjeste i u stanju smanjenih fizoloskih aktivnosti provedu "zimski san". Brloge napuštaju početkom proljeća, odnosno s pojavom toplijih dana.
Način ishrane Mrki medvjed je pravi svežder. Prehrana im varira zavisno od doba godine i dijela teritorija na kojem se nalaze. Mogu preživjeti hraneći se isključivo biljnom hranom. Jedu bobice, voće (jagode, maline...), korjenje, trave, mladi kukuruz, zob, žir i kesten. Poznati su po tome da vole med. Biljna prehrana im čini većinu hrane. Mrki medvjed će spremno pojesti i pojedine kukce, iskopava glodavce, a riba im je osobita poslastica. Ponekada napada i krupnije sisavce kao što su srndaći, jeleni, losovi i sobovi. U pravilu ide i na strvine, a ako se redovito hrani strvinama stoke postaje agresivniji prema stoci. Ponekada napada na stada, ali kako se obično boji pasa to se može vrlo lako spriječiti. Mrki medvjed se pari tokom maja i sve do jula. Gravidnost ženke traje oko 240 dana. Od kraja novembra do početka februara ženka okoti od 1-3, rijetko 4 mladih, koji su veoma male tjelasne mase do 300 grama. Mladi su slijepi od 28-35 dana, a sišu majku oko 3-4 mjeseca. Potpunu samostalnost postižu nakon 1,5-2 godine. Spolno sazrijevaju u trećoj ili četvrtoj godini. životni vijek mrkog medvjeda traje od 30-35 godina. Medvjedi se oglašavaju dubokim brundanjem, a kada su uzbudeni, dahću i tule. Lovački trofej mrkog medvjeda su preparirano krzno i lobanja.
Prirodni neprijatelji Mrki medvjedi nemaju prirodnih neprijatelja - u Aziji Mrki medvjedi ponekada padaju kao plijen Sibirskog tigra - inače imaju problema sa čoporima vukova, a oko plijena se znaju sukobiti i sa pumom. Odnos sa čovjekom medvjed ponekada radi štete na voćnjacima, pčelarima i stočarima - zbog veličine ne može živjeti u neposrednoj blizini sa čovjekom, tako da se morao povući iz mnogih područja koja je nastanjivao - čovjeka najradije izbjegava, a iznimno postaje agresivan ako je ranjen ili medvjedica koja vodi mlade (sjevernoamerički Grizli je znatno agresivniji od Europskog Mrkog medvjeda). Bolesti; pretpostavlja se da je i do 75% od ukupne populacije Mrkog medvjeda zaraženo Trihinelom kojom se zarazi iz ribe ; trakavice ; buhe, uši i krpelji.
 Dodaj kao favorit (20) |  Ocijeni ovaj tekst | Views: 998
Samo regristrovani mogu pisati komentare. Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6 |
||||
| Zadnji put obnovljeno ( Subota, 29 Septembar 2007 ) | ||||
| < Prošli | Sljedeći > |
|---|
