Krasulje Inter Aktivno

Rödräv, Vulpes - vulpes (Linne - Hundjur), Canidae, Fox, Rothfuchs

Opcti izgled i vazne karakteristike

Lisica je dlakava divljac, predstavnik mesojeda /Carnivora/, pripada porodici pasa /Canidae/ i roda Vulpes. Muzjak se naziva lisac ili lih, zenka lisica, a mladunce lisce. Po svom opcem izgledu lisica je vrlo prepoznatljiva divljac. Tijelo joj je vitko, skladno gradeno, narste u duzinu od 110 - 130 centimetara. Rep joj je veoma dug, od ukupne duzine tijela na rep otpada od 30 - 40 cm. Visina joj se krece od 35 - 40 cm. Tjelasna masa iznosi od 6 - 10 kg, ovisno od stanista boravka najtezi primjerci i do 12 kg. Lisica, kao i ostali predstavnici mesojeda, zubalo joj je sastavljeno od 42 zuba: u gornjoj vilici ima 6 sjekutica, 2 jaka ocnjaka i 12 kutnjaka, a u donjoj vilici ima 6 sjekutica, 2 jaka ocnjaka i 14 kutnjaka. Kondilo - bazalna duzina lobanje muzjaka varira od 135 - 165 mm; dok kod zenke se krece od 125 - 155 mm. Tijelo lisice je pokriveno gustom, mehkom dlakom, cija je boja vrlo promjenjiva, ali prilagodena mjestu stanista, pa je zato tesko uocljiv. Ledna strana joj je crveno-smeda do zuckaste boje, dok su trbuh, vrh repa i podbradak bijeli. Vrhovi usiju i donji dijelovi nogu su tamne boje. U nekim krajevima susrecu se ekotipovi lisica kod kojih su leda, kao itrbuh, potpuno tamni i li bijeli. Zimska dlaka lisice je nesto duza, gusca i tamnija od ljetne dlake. Glava kod lisice je karekteristicna: njuska je izduzena, usi su joj velike i uvijek naculene, oci su joj zute sa vertikalnim zjenicama. Na prednjim nogama ima 5, a na zadnjim 4 prsta, na kojima se nalaze jaki neuvlacivi nokti. Lisica je vrlo likava i plasljiva divljac. Lisica ima vrlo dobro i ostro razvijeno cula vida, sluha i njuha /mirisa/. 

Porijeklo i zivotni prostor

Lisica je jedna od siroko rasprostranjenih vrsta niske divljaci. Naseljava gotovo cijelu Evropu, osim Islanda, Malte i Krita. Lisica u Bosni i Hercegovini predstavlja jednu od najrasprostranjenih vrsta divljaci. Naseljava niziska podrucija, brdsko-planinske biotope, kao i podrucija hercegovackog krsa. Susrece se na planinama cija nadmorska visina iznosi od 2000 - 4000 m. Zivotni prostor lisice su veoma razlicite zivotne zajednice: zivi u sumama, otvorenim terenima obraslim zbunjem, kraskim podrucjima, a cesto se susrece i oko naseljenih mjesta /parkovi, vrtovi, pasnjaci itd. Aktivana je uglavnom uvece i tokom noci do jutra. Pod drvetom ili na nekoj strmini kopa brlog, koji se sastoji od sistema razgranatih hodnika i prostora za spavanje. Ponekad koristi napustene jazbine od jazavca. Danju boravi na nekom sklonitom mjestu, zbunju, siprazju, u jazbini ili pored nje. Granice teritorije na kojoj zivi, lisica obiljezava mokracom. Lisica zivi usamljeno, osim za vrijeme parenja pridruzuju se muzjaci zenkama gdje se i pare.

Nacin ishrane

Lisica u nacinu ishrane se prilagodio uslovima svoga stanista i hranu trazi loveci pojedinacno, predvece i tokom noci. U ishrani nije izbirljiv. Hrani se mesom raznih zivotinja, od misa do laneta, od trckinoga i fazanskog pileta do odraslog tetrijeba. Lovi jarebice, divlje patke, razne ptice, zeceve, pa i ribe. Zimi, kada su srne iznemogle od vremenskih nepogoda i veoma slabe, pogotavo ako im ledena kora izranjava noge, cesto se jake lisice upute lova na srne. Vrlo vjesto lovi i domacu perad. U nuzdi hrani se raznim insektima, zabama, puzevima, gljivama, kao i raznim vocem. Kod jazbine u kojoj se lisica okoti cesto cemo naici na mnogo ostataka razne divljaci, kosti, noge zeceva, srna, lanadi i slicnoga. Treba uzeti u obzir da je lisica veliki dio te divljaci pronasla uginulu, bolesnu, iznemoglu, ranjenu, zakrzljalu i slicno. Lisica uklanjajuci takve primjerke iz lovista, ona vrsi svoj prirodni zadatak i doprinosi odrzavanju zdravlja onih vrsta divljaci kojima se hrani. Sto znaci, da lisica u velikom broju dode kao neka vrsta sanitarnog radnika i zato je korisna. Stoga nije potrebno unistavati lisicu do potpunog istrebljenja.

Parenje i razmnozavanje

Parenje lisice otpocinje krajem decembra, a zavrsava polovinom februara. U vrijeme parenja po nekoliko muzjaka se pridruzuje zenki. Tokom perioda parenja lisice laju po lovistu, raznim glasovima se oglasavaju, kratkim, isprekidani lavez. Muzjaci se bore za zenku, kreste prodornim glasom te zavijaju. "Lisciji svatovi" lice na kucanju pasa ili vukova, ali s manjim brojem muzjaka. Parenje je vezanjem, kao kod pasa. Sam cin parenja je u jazbini, rijetko izvan nje. Poslije toga muzjak trazi drugu zenku, sto znaci da jedan muzjak moze da oplodi nekoliko zenki. Skotnost lisice traje od 50 - 52 dana. Od marta do kraja aprila zenka okoti jedno leglo godisnje, od 5 - 8 mladi, rijetko i do 12. Prije nego sto se okoti, lisica zubima cupa dlaku s trbuha kako bi oslobodila svojih 6 sisa, a tu dlaku, zajedno sa suhom travom, upotrebi kao prostirku za svoj okot. Mladi se okote slijepi i progledaju nakon 12 - 15 dana. Majku sisu do 30 dana, dok im ne izrastu i ojacaju zubi, kada im majka daje uhvaceni plijen. Brigu o mladima vodi iskljucivo zenka, a dok muzjak ima zadatak da lovi i donosi plijen do jazbine. Navrsenih mjesec dana mladi pocinju uciti se od majke kako ubiti plijen, jer lisica donosi u jamu zivi plijen /misa/, pa ih mladi, pod njenom paskom, moraju usmrtiti. Nakon 3 - 4 mjeseca zivota mladi se osamostaljuju, muski mladunci odlaze iz legla u potragu za novom sredinom, a dok zenska mladuncad ostaju uz majku do spolne zrelosti koju dobivaju sa 10 navrsenih mjeseci.

Zivotni vijek

Lisica moze da dozivi starost od 10 - 12 godina.

Prirodni neprijatelji lisice su vuk i ris. Ponekad lisica strada od surog orla i velike sove usare, a cesto strada na cestama od saobracaja. Covjek je najveci neprijatelj koji je lovi gdje stigne. Sto se tice bolesti, lisice cesto oboljevaju od suge i bjesnila koje napadaju lisice svih doba. Suga je bila najatraktivnija bolest lisice poslije drugog svjetskog rata od 1945 i trajala do 1950. godine, desetkujuci njihovu brojnost. Najopasnija je bolest lisice je silvaticno bjesnilo od koje ugiba svaka zarazena jedinka, a preko sluznice na ustima prenosi se ugrizom na druge lisice ili zivotinje. Iako je poznato da u nasoj zemlji ta bolest na lisicama nikad nije bila rasirena, treba oprezno postupiti i s odstreljenom lisicom za koju ne sumnjamo da je bolesna od bjesnila.

Lov

Lovna sezona na lisicu pocinje 1 oktobra i traje do 5 februara. Lisica je veoma cijenjena i atraktivna lovna divljac niskog lova, koja se lovi na vise nacina. Jedan nacin lova lisice je jamarenje, lovi se tako da se u jazbine puste psi jamari /jazavcar ili terijer/ koji treba da istjeraju lisicu, a lovci cekaju je pored jazbine da je ostrele. Drugi nacin lova na lisicu je lov sa lovackim godicem /posavskim, balkancem, trobojnim i drugim gonicima za lisicu/ koji satima tjera lisicu dok ne dode pred lovacku pusku. Treci nacin lov na lisicu jeste tako sto lovac u prvi sumrak ili na mjesecini dobro zaklonjen lovi ih vabilicom, tako da se oponasa cijuk misa ili jauk zeca, na koje zvukove lisica rado dolazi. Za lov na lisicu je najbolje koristiti lovacko oruzije, sacmaricu, municiju 4 ili 5 mm. Lovacki trofej lisice je lobanja i preparirana koza. 

Meso

Meso lisice se ne koristi u ljudskoj izhrani.

Budi prvi sa komentarem

Samo regristrovani mogu pisati komentare.
Molim uloguj se ili regristruj se.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved